Vinari Istre i Kvarnera

       Zahvaljujući nekolicini entuzijastičnih vinara s otoka Krka, među kojima je poznati vrbnički vinar  Anton Katunar, žlahtina je iz relativne anonimnosti postala brend otoka Krka, ali i cijelog Kvarnera. "Najveći dio naših vinograda, dvije trećine, je pod žlahtinom, po kojoj smo i prepoznatljivi", kazao je na početku razgovora Anton Katunar, nekadašnji informatičar, s diplomom teorijskog matematičara zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. U informatici, izradi softvera i programa proveo je 20 godina - nakon završetka fakulteta prvih deset godina radio je kao informatičar u Ini, a drugih deset u vlastitoj tvrtki. Ipak, tijekom tog razdoblja, dijelom je ostao i u obiteljskoj tradiciji - vinogradarstvu i vinarstvu, ali tek kao hobiju. Pomagao je ocu kad god je mogao, a vino je uvijek bilo rado primani dar poslovnim partnerima njegove informatičke tvrtke. No, kao što je matematika izazov, kao što je izazov izrada softvera i programa, praćenje trendova, stvaranje nečeg novog, tako je i proizvodnja vina. Po prirodi znatiželjnom i inovativnom Antonu nije dugo trebalo da prevagne obiteljska tradicija, pa je 1989. godine, još uvijek uz vlastiti posao počeo s ozbiljnijom proizvodnjom vina. I čini se da mu je procjena, kao i svakom dobrom matematičaru, bila odlična! S obzirom da je glavnina posla njegove informatičke tvrtke bila povezana s turizmom kojeg uslijed rata nije bilo ili ga je bilo jako malo, proizvodnja grožđa i vina bilo je sjajno rješenje. "Do kvalitetnih ugovora teško se dolazilo, čak i za poslove na otoku Krku gdje smo živjeli. Informatičke poslove nudile su samo državne institucije - ministarstva, agencije i sl., a dobivale su ih neke druge tvrtke koje nisu bile s Krka, tako da za moju tvrtku i nije bilo posla", kazao je Anton čiji je matematički mozak brzo iznašao rješenje - odlučio je s obitelji ostati u Vrbniku, ali posvetiti se vinogradarstvu i vinarstvu. 

       -"Većina današnjih vinara koji su tada ozbiljno krenuli s proizvodnjom vina bili su iz raznih struka, najmanje ih je bilo školovanih enologa koji su tada uglavnom već radili u velikim vinskim kućama. Tek nakon njihovog nezadovoljstva u vinskim kućama ili obnavljanjem obiteljskog naslijeđa, odnosno odlaskom enologa iz velikih sustava  proizvodnja grožđa i vina na obiteljskim gospodarstvima dobila je školovan kadar", pojasnio je Anton. No, to nimalo nije umanjilo kvalitetu naših vina, naprotiv. Upravo zahvaljujući prvim entuzijastima, zaljubljenicima u lozu i vino, baštinicima obiteljskih tradicija, domaće vinogradarstvo i vinarstvo dobilo je pravi zamah. Obiteljska gospodarstva, mali proizvođači, boreći se za vlastito mjesto pod suncem i u sve većoj konkurenciji pozitivno su utjecali na ukupnu kvalitetu hrvatskih vina. 

     Jedan od takovih vinara bio je i Anton koji je nakon smrti oca, zajedno s bratom Ivanom naslijedio vinograde. Uz grožđe iz vlastita četiri hektara vinograda, prerađivali su i grožđe otkupljeno od kooperanata. Željeli su povećati površine pod vinogradima pa su 1995. godine počeli kupovati, tada zapušteno zemljište na području Općine Baška, što je trajalo sve do 2007. godine, nakon čega su podignuti vinogradi. Malo po malo, Anton je došao do 32 hektara pod vinogradima, a brat Ivan je započeo samostalnu proizvodnju.  Trideset hektara vinograda posađeno je nedaleko od Baške na Krku, na lokaciji Šupele, koji je, zasigurno, jedan od ponajboljih hrvatskih vinogradarskih položaja. Vinogradi su na nadmorskoj visini od 50 do 180 metara, okrenuti prema jugu i jugozapadu, a stalni vjetrovi omogućuju ekološki uzgoj. "U našim vinogradima dovoljno je jedno do dva tretiranja nesistematskim zaštitnim sredstvima", tvrdi Anton. Osim iz vlastitih vinograda, Anton prerađuje grožđe s još desetak hektara, koje otkupljuje od kooperanata. Uz žlahtinu i chardonnay, proizvodi i pjenušce, Porin i Biser mora, tehnologijom charmat. "Na ovim prostorima tradicija proizvodnje pjenušaca, vodica, kako ih ovdje zovemo, prisutna je više od 120 godina, prema pisanim dokumentima", istaknuo je Anton. Da je spomenuto razdoblje bilo raskošno, što za pjenušce, što za druga vina u prilog govori plakat s Prve izložbe vina na otoku Krku iz 1910. godine, kao i etikete u tehnologiji blindruck sa zlatom (suhotisak s pozlatom), poput etikete Zlatne kapljice, Šišujeve žlahtine iz 1922. godine, etikete o kakvoj današnji vinari mogu tek sanjati jer ju po cijeni zasigurno niti jedan ne može platiti!  Da bi bilo isplativo, dakako. Pjenušci su se na Kvarneru nazivali vodice. Vodice, vodice... Dakako, pomislim u sebi sjetivši se, prije svega Bakarske vodice, Vrbničke vodice, Vinodolske vodice, Bašćanske vodice.

          Od crnih sorata Katunarovi uzgajaju merlot, shiraz i plavac mali, koji je ujedno i najsjeverniji plavac na svijetu. Naime, kroz četiri hektara vinograda pod plavcem prolazi 45 paralela. Anton voli istraživati i eksperimentirati, pa je posadio i tri izvorne krčke sorte crnog grožđa - Debejan, Sansigot i Kameninu. Pod crnim sortama (izuzev plavca koji je sam na četiri hektara) je šest hektara vinograda, a crna vina plasiraju se pod brendom Nigra. U prilog visoke kvalitete Katunarovih vina govore brojne osvojene nagrade i priznanja na prestižnoj manifestaciji Vinistra i drugim ocjenjivanjima i natjecanjima. Kako bi se zaokružila ponuda u vinoteci koja je u sklopu obiteljske kuće i vinarije te turistima ponudio odličan suvenir, Katunarovi proizvode i rakije - smokovicu, komovicu i orahovicu. "Na proizvodnju rakija otpada tek mali dio naše ukupne proizvodnje, oko četiri posto i najviše je u svrsi turizma. Naime, turisti koji dolaze na Krk rado i često dolaze u Vrbnik, na izlet, u razgledavanje kulturnih znamenitosti, pa rado posjećuju našu vinariju u kojoj vijek mogu kušati i kupiti naša vina, pjenušce i rakije", kazao je Anton.

          Najzastupljenija je, dakako, žlahtina, kraljica Krka i Kvarnera koja se uzgaja u Vrbničkom polju, ali i u vinogradima pored Baške, lokaciji Šupele. "To je drugačija žlahtina, drugačija u odnosu kakvu većina današnjih potrošača poznaje. No, to je prava, žlahtina s kamena, aromatičnija, snažnija i s više alkohola, kakva je nekad bila. Naime, nekada su vinogradi bili u kamenu, na brdu, a u Vrbničkom polju uzgajalo se povrće i ratarske kulture. Prije stotinjak godina, kada su se žitarice nabavljale povoljnije u Slavoniji nego što su se uzgajale na Krku, prestale su se proizvoditi u Vrbničkom polju, a zasađeni su vinogradi. Unazad 20-tak godina to se dodatno pojačalo i svaki se četvorni metar koristi za sadnju loze. Mnogi koji kušaju našu žlahtinu pod nazivom Sveta Lucija koja se upravo dobiva od grožđa iz vinograda u Baškoj, često kažu da to i nije žlahtina", pojasnio je Anton. I, da, i ja bih se složila s njima. Ni moje nepce Svetu Luciju nije prepoznalo kao žlahtinu. Kao žlahtinu koju sam ja upoznala - kristalno bistru, žutozelene boje, nježnu, svježu i nadasve, po mom guštu, iskričavu.

          Bude li išlo sve po planu, nastavio je priču Anton, ići će u povećanje proizvodnje. "Nekih 50-tak hektara pod vinogradima bilo bi idealno, bez obzira radi li se o proizvodnji grožđa u vlastitim vinogradima ili u vinogradima u zakupu. "Dakako, dio grožđa ćemo otkupljivati i od kooperanata. Trenutno proizvodimo do oko 250 tisuća butelja godišnje, a dio se proda u rinfuzi", kaže Anton i dodaje kako s plasmanom, za razliku od mnogih vinara, za sada, nema problema. Dio se izveze u Austriju, Belgiju, SAD, ali najveći dio završi na domaćem tržištu. U vlastitoj vinoteci gdje radi Antonova kćerka Dora uvijek ima posla. Prije ulaska Hrvatske u EU inozemni turisti kupovali su tek bocu, dvije, a danas, zahvaljujući činjenici da smo postali dijelom EU, da nema granica ni carina, mnogi kupuju karton, dva vina, pa se značajne količine vina prodaju na kućnom pragu. "Od 01. srpnja, od kada je Hrvatska postala punopravnom članicom EU, sve sam uvjereniji da nema potrebe iznalaziti daleka strana tržišta i predstavljati se na istima. Mi smo ipak premali proizvođači, ali smo mali i kao zemlja za izvoz na velika tržišta. Kada se k tomu doda da smo turistička zemlja, puno racionalnijim i isplativijim smatram kvalitetno pozicioniranje na domaćem tržištu", kazao je Anton. I doista, dok svi samo pričaju kako je jedino rješenje za hrvatske vinare izvoz, čekaju pomoć države ili tko bi znao koga, u vinoteci Antona Katunara u Vrbniku stalno ima radoznalih kušača i kupaca - do domaćih turista i izletnika, do inozemnih turista - Poljaka, Rusa, Slovenaca, Talijana... Pri izlasku iz vinoteke, zahvaljujući ljubaznoj Dori i odličnim vinima, svi posjetitelji su zadovoljni - kušali su i kupili vino - netko bocu, netko dvije, netko karton vina. 

Ako se Hrvatska odredila kao vinska i turistička zemlja (uz ostale grane poljoprivrede), trećeg izbora ni nemamo, onda bi zakoni, propisi, razne odredne i naredbe zaista trebale biti u službi te poljoprivrede, u ovom slučaju vinogradarsko-vinske proizvodnje i turizma, a ne nešto protiv čega će se vinari biti primorani boriti ili, u najboljem slučaju, čemu će se morati s teškom mukom prilagođavati, bez mogućnosti snažnijeg napredovanja. Dugo smo se pripremali i slavili ulazak u EU, a kada smo ušli, ispostavilo se da o puno toga nismo kvalitetno razmišljali. Pojedinci krive naše pregovarače i smatraju kako su se mogli postići bolji uvjeti za podizanje novih vinograda, neki krive nesređen katastar, neki neorganiziranost. Anton smatra da je sve navedeno i nenavedeno pomalo utjecalo na situaciju kakvu danas imamo. Svi se iskreno nadamo kako će se, bar nešto promijeniti, nama na korist. Ipak je to jedan proces koji nije završio samim ulaskom Hrvatske u EU, pa će i pregovarači koji, kako kaže Anton, nisu imali iskustva u pregovorima, imati priliku učiti, slušati i zauzeti bolje pozicije u nekim narednim pregovorima. "Znate li", upitao me je Anton, "Koliko država New York ima hektara pod vinogradima?" Na moj negativan odgovor, Anton je kazao kako ima 15 tisuća hektara pod vinogradima i ponovno me upitao - "A jeste li nekad čuli za vina s Long Islanda?" Zaista nisam, odgovorih. "A mi smo donedavno bili jedina država koja je morala imati posebnu dozvolu za izvoz. Kada bi kod nas bilo sve usklađenije, racionalnije postavljeno za nas proizvođače, kada bi se, u donošenju propisa slušao i naš glas, na korist i nas i potrošača, kada kao proizvođači ne bi bili opterećeni raznom papirologijom i udovoljavanjem često, nepotrebnim propisima, sve bi bilo jednostavnije i kvalitetnije, za sve nas", kazao je Anton.

Tekst i foto: Ana Rogač

         Hrana, posebno osnovni poljoprivredni proizvodi, od strateške su važnosti za svaku zemlju. A bez navodnjavanja, uz pomoć kojeg se uložena sredstva najbrže vraćaju, nema uspješne proizvodnje. Upravo zato Katunar je ove godine počeo navodnjavati svojih 30 ha vinograda, sustavom kišenja, posve netipičnim za vinograde

           Katunar svoje vinograde navodnjava sustavom kišenja, rolomatima D90 - 170 m, a na koji način se vinogradi navodnjavaju u Italiji, u Udinama. Posebnost kod Katunara je i činjenica da nitko do sada nije navodnjavao rolomatima po strminama većim od 30 posto. Čak se i proizvođač rolomata OCMIS ogradio od mogućnosti funkcioniranja stroja pod tim uvjetima.  Kada je rekao da će vinograde navodnjavati kišenjem, većina je kolega i znanaca, kaže Katunar, bila skpetična. No, prva iskustva koja, istina, nisu cjelogodišnja, odlična su, pa će se naredne godine nastaviti s navodnjavanjem i kompletirati sistem. U vinogradima je akumulacija površine 1.000 četvornih metara, kapaciteta 3.000 kubnih metara, a u najdubljem dijelu dubina je 10 metara. Treće najveće jezero na Krku, sa smiješkom kaže Katunar. Osim prirodnim putem, akumulacija se puni iz izvora udaljenog šest kilometara. Izvor je u Bašćanskoj kotlini, u blizini sela Jurandvora, kapaciteta 50 m3/h sa potopnom pumpom i motorom 13 KW koja radi sa tlakom 14,5 bara. S obzirom da je taj izvor u nizini, po današnjim kriterijima ne može biti u funkciji pitke vode. Za opskrbu pitkom vodom lokalno komunalno poduzeće pronašlo je novi izvor koji je na brdu, a stari izvor je u skladu sa Županijskim programom za navodnjavanje namijenjen za navodnjavanje u poljoprivredi. U ovom trenutku Katunar je jedini u Bašćanskoj kotlini koji iz tog izvora navodnjava svoje površine. Ove godine vinogradi su navodnjavani u jednom ciklusu, krajem srpnja i početkom kolovoza, 15-tak dana. 

        -"Nismo mogli krenuti ranije zbog tehničkih problema. No, za narednu godinu u planu je nabavka još jednog rolomata, postavljanje sondi za mjerenje vlage u tlu koje će nam detektirati točno vrijeme zalijevanja i stvaranje uvjeta da ukupne površine vinograda možemo navodniti tijekom četiri do pet dana, s količinom od 15 litara vode po četvornom metru. Normu od 15 litara uspostavili smo na osnovu dobivenih rezultata. Mnogi su tvrdili da navodnjavanje kišenjem izaziva sekundarnu infekciju peronosporu. Da bi se stvorila sekundarna infekcija, u vremenu kad je list vinove loze vlažan, suma temperatura treba biti 50 C. Drugim riječima, ako zalijevate, a temperatura zraka je 25 stupnjeva C, a list bude mokar dva sata, suma temperatura je 50 stupnjeva i doći će do razvoja infekcije. No, ako se zalijeva na temperaturi od 25 stupnjeva i list je mokar jedan sat, neće doći do razvoja infekcije. Uređaj koji smo instalirali drži list vlažnim 70 minuta, što onemogućava razvoj sekundarne infekcije peronospore" pojasnio je Anton. Kada je riječ o navodnjavanju vinograda, svi se zalažu za sustav kap po kap. Katunar se odlučio za sustav navodnjavanja kišenjem, zbog, kako je kazao, nekoliko razloga, a jedan od njih je cijena sustava. Kada bi se na bazni postavljeni sustav, koji je obavezan, bez obzira na dogradnju, nadogradio sustav kap po kap, to bi značilo investiciju od 150 tisuća eura, a za nadogradnju sustava kišenjem cijena je maksimalno do 25 tisuća eura. U cilju smanjenja troškova, Katunar je kupio i pumpu i spojku i sam sklopio dizel motorni agregat sa rabljenim DEUTZ četverocilindričnim motorom. Cijeli je projekt pionirski, pa se javljaju i problemi koji se odmah rješavaju. 

        Drugi razlog je voda koje na Krku ima puno, ali koja je puna kamenca pa zaštopava  dizne. -"Kako bi to spriječili, morali bi koristiti kemijska sredstva, što ne želimo. Uz sve navedeno, sustav kišenjem jednostavniji je za održavanje. Ipak, prave podatke imat ćemo naredne godine, kada budemo imali rezultate navodnjavanja od travnja do kolovoza", pojasnio je Katunar i dodao kako će se sve raditi u suradnji i uz praćenje profesora sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta.  Ove godine bilo je dosta problema jer je, zbog rupa na cjevovodu postavljenom u sklopu Županijskog projekta za navodnjavanje svako malo voda negdje curila. -"Već smo ga krpali, ali čini se, da ćemo morati sve iskopati i pregledati ga i sanirati, kako bi ušli spremni za navodnjavanje za narednu godinu", kazao je Katunar.